Mačka-Ibrica Jusić

U gradu nije važno ime u praznoj sobi, kaže prica i u sred ljeta, u sred zime ja vidim tužnoga mladica On živi sam i k'o zanesen u svome svijetu od papira a vani sunce, kiša, jesen a vani vergl nesto svira No jednog dana sum kraj vrata to netko neznan uci zeli u njegov život poput tata da njegovu samocu dijeli A vani zima, vani snjezi i pored praga macka lezi on pruza ruke k'o da sanja a vani zora, svijetlost danja No u tom casu, u tom trenu pred sobom vidje nagu ženu i on joj rece, budi moja a ona kaze, ja sam tvoja I sve sto ima mladic skupi i stavi trgovcu na vagu da prstenje od zlata kupi i haljinu za svoju dragu Da, zlato zeli, al' ne haje za skromnu halju sto joj daje i tuzni mladic svako veće u novu kradju opet krece Jer on je zeli, on je ljubi i volio bi da je mazi a zna da svoju ljubav gubi bez darova i ruku praznih I rijesi sada, još ove noći u zadnju kradju on će poci i u zoru se mladic vrati da strasnim novcem ljubav plati I donese joj dragi kamen u svijetu najveći od sviju u kom se kao jedan plamen sve vatre ovog svijeta kriju I vidje, žena ruke pruza i ljubi kamen kao muza i kao sto njega nikad nije uz tijelo hladan kamen grije I dok se njemu lice grci u sobu udje mis i trci i kao macka skoci žena na plijen se baci istog trena I stigne ga, a njeni zubi već traže meso koje pece i zeni koju mladic ljubi sa kuta usne krv potece U strahu maldic oči sklopi te strasne slike neka odu on vidje ladju sto se topi i svoju ljubav na tom brodu A kada opet nadje snage on digne vjedje, zene nema i tada mjesto svoje drage on vidje macku kako drijema Kroz prozor udje svijetlost danja on pruza ruke k'o da sanja sad opet samo macku ima a vani studen, snijeg i zima