Kapetane Moj-Josipa Lisac

Vec dugo me pustas gledat' niz pucinu i proklinjat' srecu koju more nosi, darujuc' mu puste i besane noci, gdje mi tuga plete svud srebro po kosi. Kapetane moj... Znam, tebi je more prva ljubav bila, a ja sam tek bljesak znacila u mraku, da bih kad se magla ispred broda digla ostala ko pjena na njegovu tragu. Kapetane moj... I starim tako sama od broda do broda u zelji da te zagrlim, izljubim, iako dobro znadem da svakim te danom sa brazdom broda nepovratno gubim... Kapetane moj... Al' kad se bez zelja doma k meni vratis, toj posljednjoj luci, sto te mirno ceka, ni spaziti neces da uz tebe nije ona mlada zena, vec starica neka... Kapetane moj...