Nekako S Proljeća-Kemal Monteno/Crvena Jabuka

Nekako s proljeca, Uvjek meni doluta Neka ceznja tamna, Tiha mudrost davna. Spustam ja stare kofere Na perone sudbine, To je miris zrelih godina, Moja kaput bas je tezak, najdraza. Nekako s proljeca, Ja se sjetim starih drugova. Probude se u meni Svi derneci pijani. Tad nosim stre cipele, one znaju moje ulice. To je boja crnoponocna, Moje koraci bas su teski, najdraza. I opet taj osecaj samoce, Kad nece nikog mene krene i hoce. I opet mrakom svoje pjesme bojim, pijan od zelje za usnama tvojim. Sav sam ti od ludila, Nekako s proljeca. Nekako s proljeca, Sjeti mene nepravda, Na pobede, poraze, I sve lazne obzire. Napravim racun prastanja, Popijem pusta mastanja. To je ukus ljepog kajanja. Moji kapci bas su teski. najdraza. Nekako s proljeca, Noc mi oci otvara. Nemam san da uhvatim, Nema dana da ne izgubim. A hocu da te vodim ja, Tragom sunca, jugom maslina, To je dodor tvojih bedara. Moja dusa, bas te voli, najdraza. I opet taj osecaj samoce, Kad nece nikog mene krene i hoce. I opet mrakom svoje pjesme bojim, pijan od zelje za usnama tvojim. Sav sam ti od ludila, Nekako s proljeca. Sav sam ti od ludila, Nekako s proljeca. Sav sam ti od ludila, Bez tebe, s proljeca.